O
ŠARANIMA

Divlji predak šarana potiče
iz kineske
provincije Mandžurije , i odatle je donesen i naseljen u većinu evropskih reka
i jezera. Ovo je krupna riblja vrsta, koja se najbolje oseća u relativno toplim vodama na
manjim nadmorskim visinama. Šaran je najznačajnija riba
ravničarskih reka kako sa sportskog, tako i sa privrednog aspekta zbog
čega je i donet i naseljen. Može da poraste do zavidne veličine i težine. Smatra
se da može da teži i preko 40-45 kg ali je to mnogo verovatnije za ribnjačke
šarane nego za prave "divljake". Najčesće se viđaju tri vrste šarana i
to takozvani "divljak" ili "oklagijaš" (kao što je ovaj na slici ) koji je
potpuno pokriven krljuštima, onda "krupno-ljuskavi" koji ima po jedan red vrlo krupnih
krljušti na vrhu leđa sa obe strane, i "goli" ili "kožasti" šaran koji uopšte
nema krljušti. Šaran oko usta ima dva para malih brkova i po tome se razlikuje
od svog neplemenitog ali fizički vrlo sličnog rođaka babuške ili karaša. Postojanje
brkova je jedini način da ga u mlađim uzrastima (sve do težine od oko
1-1,5 kg) razlikujemo od babuške I VRAĆAMO U VODU!!! jer babuške NIKADA nemaju brkove.
Svaka drugačija izjava i tvrdnja je zla namera i
LAŽ.
Kao svoje stanište, od koga se
ređe udaljava,
obično bira suncem obasjana mesta do prosečne dubine od oko 2-3 m ( mada
će te ga, istina ređe, naći i na 5-6 pa i 8 metara dubine) gde ima potopljenih panjeva i
stabala koja su duže vreme u vodi. Ovakva potopljena stabla i panjevi predstavljaju idealan zaklon,
a oko nih obično ima i više hrane. Mresti se od početka Maja do
kraja Juna pri temperaturi vode izmedju 15 i 20°C, u plićacima obraslim vodenim biljem kao i na
plitkim poplavljenim terenima. Ako su mu uslovi za mrest nepovoljni, u stanju je da
se uopšte ne mresti i po 2-3 godine zaredom. Ženka, u zavisnosti od veličine
i uslova, položi od 50.000 do preko 1.600.000 komada jajašaca.
Čim se ribice izlegu, hrane se zooplanktonom,
a već pri veličini od 2cm počinju da se hrane na dnu gde
traže larve insekata, ali i delove biljaka i semenke.
Ustaljeno je misljenje da se u
Evropi, šaran hrani uglavnom samo u toku tople sezone, sto i nije bas sasvim
tačno. Hranu intenzivnije počinje da uzima već kada temperatura vode pređe
10°C i aktivnosti mu se povećavaju sa porastom temperature ali i to ima granice.
Kada temperatura vode pređe nekih 23°C, apetit mu polako opada i skoro da
prestaje da uzima hranu pri temperaturi vode od oko 27°C . Kada temperatura vode
padne ispod 8°C, šaran prelazi u skoro potpuno mirovanje, ali su poznati i
sporadični zimski ulovi, pa sve to treba primiti sa malo
rezerve.
Ako ikada budete imali sreću da uhvatite jednu ovakvu veliku ženku "maticu" i
vidite da je puna ikre, VRATITE JE U VODU i zbog sebe i
zbog drugih. Izmerite je, slikajte se sa njom i pošaljite to u neki
ribolovaČki časopis i saznaće cela Srbija da ste majstor, i ne treba vam bolja uspomena, a
u glavi samo napravite ovu jednostavnu računicu: neka položi recimo 1,500.000 jaja (što je sasvim realno) i
neka se izlegne samo 10% od toga, to je 150.000 komada
mlađi. Neka od tog broja preživi i odraste opet samo 1% to je SAMO OD JEDNE
ŽENKE 1500 lepotana koji će i vama i drugima moći godinama da pružaju vrhunske užitke. Oni
koji to tako rade svuda po svetu, NISU ni ludaci niti se samo foliraju
za snimanje filma. živeo sam dosta godina u inostranstvu i bio očevidac da ih na
to niko niti tera niti opominje! Zato su im vode pune i prepune i nema šanse
da im prođe po pola sezone bez ijednog udarca ili ribe. A vala puno im je i
srce posle svakog izlaska na vodu.
Kod nas šarana ima u svim većim rekama i većini jezera i
većih bara. Neke od šaranom najbogatijih voda su, uz nase velike reke i
sledeća jezera: Kudrečko, Bovansko, Gružansko, Ćelije, Sjeničko, Garaši,
Meduvršje... ali i mnoga druga istina sa manjim primercima i nesto
ređe.
Lov šarana
Pronaći ribu
je najbitnija stavka u
celom ribolovu šarana. Pretražite vodu u potrazi za mestima gde se šaran baca
i prevrće po vodi. Mehuri metana na površini vode odaju hranjenje ribe na
dnu ( "riljka"), što može biti i šaran. Danju se šaran sakriva blizu ostrva, ševara
i trske kao i u delovima vode koje natkriva krošnja drveta. Mamac bačen blizu
tih mesta u toku dana često produkuje ugriz. U dubokim otkopima, kao što su
mesta gde se vadila cigla, treba bacati mamac blizu podvodnih terasa. Locirajte
terase pomocu olova na kraju najlona i plovka. Jezera su najbolja mesta za
pecanje stvarno velikih primeraka.
Šarana je
najbolje pecati leti od svitanja do 10 časova
ujutro, popodne od 16 časova , a vrlo je aktivan i noću . Za početak, dobro je
upoznati se sa izgledom dna gde se peca. Ovo se može uraditi plovkom i većim
olovom, koje se postavlja na kraj najlona. Povlačenjem plovka nagore, i stalnim
uranjanjem u vodu, moguće je oderediti dubinu vode u svakoj tački.
Sledeća
stvar koju treba da odredimo jeste čime je prekriveno dno. Ovo radimo tako što
zabacimo olovo bez udice u vodu i držeći štap pod uglom od 45 stepeni polako
namotavamo najlon. U zavisnosti od tipa dna imaćemo sledeće ponašanje:
· meki
mulj - potrebna je veća sila da se pokrene teg, ali kad se krene klizi veoma
lako
· tvrdo dno - teg pri povlačenju trza, poskakujući po dnu
· trava -
otpor je veliki ponekad se zaglavljuje
Najčešće mesto za lov se pronalazi
posmatranjem površine vode. Tako se uočavaju karakteristični klobuci koje šaran
pravi pri hranjenju. Ako se utvrdi da se radi o potopljenom deblu, na najlon se
vezuje samo olovo, pa se pretragom po dnu određuje dubina i položaj potopljenog
drveta. Na ovakvim mestima je obično pogodno koristiti jedan do dva štapa. Riba
se uglavnom kreće uz krajeve stabla. Ako ne odredimo tačan položaj stabla i
pojedinih grana, sigurno ćemo mnogo više kačiti udicom i kidati najlon, a
drmanjem štapa šaran će se rasplašiti.
Lov šarana s jeseni i zimi je mnogo
teži, ali nije nemoguć. Kako vremenski uslovi izuzetno menjaju ponašanje šarana,
moramo mu prilagoditi strategiju. Šaran se u tim danima polako smiruje i
kretanje smanjuje na minimum, kako bi mu energija ostala za zimu. Iz tog
razloga, primamu je potrebno bacati na jedno mesto. Ne rasipati je. Vrsta mamca
zavisi od vode, ali su boili ipak najbolji.
Šaran se cele godine može pecati
dubinskom metodom, površinskim ribolovom ili pecanjem plovkom.
Dubinski metod je najpopularniji, najjednostavniji i
najefikasniji. Za dubinski metod, potreban je brz i snažan štap. Takođe, štap mora
biti žilav kako bi omogućio daleka zabacivanja zašta trebaju velika i teška olova. Ribu
je neophodno što pre izdići od dna i potopljenog debla. U suprotnom,
šaran će se uplesti u granje, što je unapred izgubljena bitka. Dvodelni
parabolici (sa oznakom carp) su najčešći. Idealan štap je dužine oko 3,6 m,
bacačke mase 70-150 ili 100-200 grama. Štapovi od karbona, odnosno mešavine
karbona i kevlara, takode se mogu koristiti, i to dužine od 3 do 3,9 m, bacačke
mase 80 do
100grama.
Mašinica može da ima mogućnost potpunog oslobadanja najlona
(slobodni hod špulne - bait runner, free runner, free spool, bait feeder ) sa kapacitetom špulne od 200 m najlona nosivosti od bar 3,5 kg.
Ukoliko je voda puna panjeva i potopljenih grana uzmite deblji najlon od 4,5 do
7 kg, a za izuzetno teške vode koristite najlone nosivosti od 7 do 11 kg. Najlon
treba da je opušten, kako bi riba lako mogla da ponese mamac bez otpora. Pošto
se ovde ne preporučuje zamaranje dok se riba ne odvoji od stabla, najloni tanji
od 0,45mm ne dolaze u obzir. Znači nikako istegljivi, jer se ribi ne sme dati
prostora da se negde zavuče. Ipak ne treba ni preterivati, deblji najlon je
vidljiviji, a povećava otpor vode, pa je samim tim potrebno stavljati i teže
olovo. Šaran je izuzetno oprezna riba i ako oseti prevelik otpor, neće se
prevariti. Standardni podvez je dužine 30 do 45 cm.
Veliki broj specijalnih
šaranskih udica može se kupiti u prodavnicama ribolovačke opreme. Udice moraju
biti jake i oštre i sa kratkim vratom. Velicine su 1/0, 2/0 I 3/0. Kad se lovi
šaran nikad ne treba stavljati dve udice zato što se jedna udica uvek uplete u
granje.
Umesto postavljanja mamca na udicu, možete koristiti i dlaku. Na ovaj
nacin, umesto kačenja mamca na udicu, nanižite jedan ili veci broj mamaca na
dlaku dužine do 5 cm, koju nakon toga privežete za vrat udice. Na drugi kraj
dlake potrebno je postaviti graničnik kako mamac ne bi spao. Ova metod je
izuzetno uspešan, jer mamac ostaje potpuno slobodan i šaran ga mnogo lakše uzima
i rede ispušta iz usta kada ga ponese.
Olovo kod ovog metoda mora biti teško
oko 100grama kako bi samo dalo kontru kada ribe uzme mamac. Dobro je koristiti
klizeće olovo ali i specijalnu montažu sa silikonskom cevčicom. (antitangle ili
helikopter vez. Kod ove
montaže koristi se silikonska cevčica kroz koju se provlači najlon koji sada bez
otpora prolazi ne uznemiravajući ribu.
Sa spoljne strane cevčice namešteno je
olovo tako da ne dolazi ni do kakvog dodira olova i najlona. Olovo se može
privezati za glavni najlon ili preko vrtilice ukoliko nije moguće drugačije
vezivanje. Vez za olovo treba da bude do 15 cm. Nije loše da cevčica bude u
obliku latiničnog slova V, zakrivljena pod pravim uglom. Ovakva cevčica će
pružati još manji otpor šaranu kada uzme mamac.
Kada se peca u vodama sa
dosta panjeva i drugih podvodnih prepreka, popuštanja nema i većina ribolovaca
steže kočnicu mašinice do kraja, jer ako šaran krene svojim putem, već je pod
stablom. Preporucuju se izuzetno kvalitetne mašinice sa velikim kapacitetom
špulne, zbog čestog kidanja najlona.
Za moderno pecanje šarana, potrebno je
imati specijalne držače za štapove- podove. Ovi držaci omogućuju da se više
štapova posmatra jednovremeno. Na podove mogu se montirati indikatori
trzaja.
Šaran ima naviku da uzme mamac i u ustima ga nosi. Da bi ovo na vreme
primetili, potrebno je koristiti indikatore trzaja. Elektricni audio vizuelni
indikatori, majmuni ili meki vrhovi mogu se koristiti sa istim uspehom. Svi ovi
indikatori mogu na sebi imati fluorescentne delove, tako da se mogu koristiti i
u nocnom ribolovu.
Majmuni su u stvari prstenovi koji se kače na opušteni najlon izmedu dve alke. Prilikom zatezanja najlona, majmun se penje i vizuelno
signalizira da je mamac uzet. Meki vrhovi takozvani "swing-tip"-ovi se
postavljaju na sam vrh štapa. U normalnom slučaju ovi indikatori padaju pod
uglom od 45° u odnosu na pravac protezanja štapa. Kada
šaran uzme mamac vrh se podiže ukoliko šaran odlazi od štapa, a potpuno se
savija, odnosno pada ukoliko se šaran približava.
Tehnika dubinskog pecanja
je podeljena u više faza. U prvoj je potrebno pronaći mesto na kome želimo da
pecamo. Dobro je da to mesto hranimo više dana u isto vreme istim mamcem. Na taj
nacin navikavamo šarana na ukus. Kada dodemo na vodu, prvo što treba uraditi je
prihraniti mesto. Po nekim procenama, ukoliko u vodi ima primeraka od 8 do 10
kg, potrebno je baciti i do 1000 bojlija ili ekvivalentnu količinu druge hrane.
(Ovo se odnosi samo na vode na kojima se retko lovi te mesto do tada nije
prihranjivano. Ukoliko je mesto lovno, količinu hrane moramo smanjiti i do 90%)
Cilj je šarana naviknuti na hranu, ali ne nahraniti ga. Ovo postižemo dodavanjem
laksativa, sredstava koje podstiču probavu, u primamu. Šaran će se zbog brzog
varenja često vraćati na hranjeno mesto, što je preduslov za dobar ulov.
U
drugoj fazi treba zabaciti na hranjena mesta. Prilikom zabacivanja, nemojte
preklapati mašinicu sve dok olovo ne padne na dno. Vaš mamac se mora nalaziti na
hranjenom mestu. Ako preklopite mašinicu, najlon se neće moći izvlačiti i mamac
će u poluluku padati, po pravilu bliže obali. Nakon smirivanja olova, polako
namotajte višak najlona i smestite štap na pod. Namestite indikatore trzaja i
čekajte.
U slučaju trzaja, kontra treba biti odlučna, kako bi se udica zabila
u usnu šarana. Po pravilu upecan šaran beži prvo ka suprotnoj obali, a nakon
toga ka travi. U prvom trenutku, izmarajte ga maksimalno, jer imate dovoljno
najlona na špulni. Kada krene ka travi, ne dozvolite mu. Ukoliko zaplete najlon
u travu nema načina da ga odatle izvučete.
Pecanje po površini je vrlo
jednostavno i preporučuje se u letnjim mesecima u toku najtoplijeg dela dana,
kada se šarani sunčaju na površini. Uzmite komad korice svežeg hleba i okačite
ga na udicu. Na najlon nemojte vezivati nikakvo olovo. Ukoliko želite dalje da
zabacite, postavite plovak da leži na površini. Umesto korice, možete koristiti
puf-ije, hranu za pse ili mačke, žito i kukuruz ali i plutajuće boilije.
Plutajuci boiliji se prave po istim recepturama kao i standardni boiliji, ali se
u njih dodaje soda bikarbona (prašak za pecivo), kako bi boili bio šupljikav ili
se termicki obraduju.
I kod ove tehnike, kao i kod tehnike pecanja dubinskom
metodom mogu se koristiti detektori trzaja.
Dva najveca
problema kod ovog načina pecanja je kačenje izuzetno tvrdih mamaca na udicu i
njihovo daleko zabacivanje, sa obzirom da su izuzetno laki. Prvi problem se
rešava lepljenjem samog mamaca na udicu superlepkom. Drugi problem može se
rešiti dodavanjem komadića balze uz mamac ili opterecivanjem najlona komadićem
balze. Ukoliko se balza kači na najlon, ona treba da bude oko 1,5 m daleko od
mamca. Iznad balze je moguće staviti i malo olovce, kako bi se dodatno otežala,
ali treba paziti i na nosivost. Takode je moguce dodati i jedno klizeće olovo
pre balze, bliže štapu, koje pri zabacaju stoji kod balze, pa pomaže da se mamac
dalje zabaci, a kada padne u vodu, olovo klizne po najlonu i padne na dno, dok
balza ispliva i drži mamac. Ovakvo vezivanje je dobro na tekucim
vodama.
Tehnika površinskog ribolova je u suštini drugačija od svih tehnika.
Ovde ribolovac mora namamiti ribu na hranjeno mesto i steći njeno poverenje.
Prvi deo ribolova zasniva se na hranjenju mesta površinskim mamcima. Ovo treba
ponavljati sve dok se riba ne pojavi. Kada šaran dođe na mesto i počne da jede
primamu, treba nastaviti sa dohranjivanjem, kako bi se riba navikla na stalno
padanje hrane na površinu vode. Tek kada procenite da se šaran više ne plaši,
zabacujete mamac na hranjeno mesto. Ovde je vrlo bitno da ribolovac bude
maksimalno skoncentrisan i miran, kako nekim nepromišljenim ili bučnim pokretom,
ne bi oterao ribu.
Nakon kontre, šaran će upotrebiti svu svoju snagu da
zaroni i pobegne. Taj momenat je najvažniji u ovom tipu lova, jer pribor to mora
i izdržati. Oprema treba da bude kvalitetna kao i za dubinski ribolov šarana, sa
tim da ne treba koristiti udice veće od br. 6.
Metod pecanja sa plovkom je
najstandardniji. Koristiti isti pribor kao i kod druge ribe iz familije šarana
koje se hrani sa dna.
Bez obzira koji metod koristite, precizno zabacivanje
je najbitnije. Pre svega treba naći mesta gde se riba nalazi i bacati blizu
njih. Dodatnim hranjenjem možete privući i ohrabriti ribu da uzme mamac.
U
poslednje vreme, tehnološki je moguće napraviti izuzetno jake, a dugačke
štapove. Ovo omogućava da se dugim karbonskim štapovima ( dugim od 10 do 13 m),
precizno zabaci mamac šaranu. Ovi specijalni štapovi imaju oznaku "carp and big
fish".
Pogrešan izbor štapa, arome boila ili mamca nisu toliko veliki
nedostatak kao što je neodgovarajući podvez. Bitno je da uravnotežite veličinu
udice i debljinu najlona. Recimo udica veličine 2 i najlon nosivosti 0,9 kg nema
smisla sparivati. Više nije tačno da najlon koji ima veliku nosivost mora biti
debeo, nefleksibilan i vidljiv čak i za slepog šarana. Moderne multifilamenti su
upravo malog precnika, ali velike izdržljivosti. Preporučuju se strune debljine
0,18 do 0,20 mm.
Šaran ima veoma meka usta, koja se u borbi lako rascepaju, a
riba se oslobada. Oblik šaranske udice već je uglavnom poznat. To su kratke i
široke udice, malo zakrivljene, radi lakšeg kacenja. Vrh obican ili kriv
(papagajke), materijal čelik, a u novije doba karbonke laserski ili hemijski
oštrene. One su izvanredne za ribolov na kanalima i jezerima, gde nema zapona i
gde se riba može do beskraja zamarati. Međutim, u panjevima te udice slobodno
zaboravite. Isključivo čelicne kovanice dolaze u obzir. Najpre zbog mnogo veće snage, a
potom što su znatno deblje od karbonskih, pa teže proseku šaranove usne.
Preporučljivi brojevi u lovu su 1/0, 2/0, 3/0. Ako stavljate manju udicu, znači
1/0, i riba savije štap, a vi je u kontri ne zakačite odmah, stavljajte veću.
Taj šaran ima usta da u njih može stati pesnica i mora se što pre izdići od dna
pa je potrebna debela udica velike snage.
Postoji jedna rasprava vezana za
boju najlona za podveze. Naime, smatra se da je šaran navikao na crnu boju
najlona i naučio je da ga izbegava. Pri povezivanju podveza treba imati na umu
par stvari. Za upletene najlone grinner vor je najbolji. Obratite pažnju da se
blood čvor vrlo lako odvezuje. Dobro je na kraj glavne strune postaviti vrtilicu
pa je lako menjati podveze i vezivati razne sisteme.
Pre pecanja obavezno
pregledajte prstima najlon. Ukoliko ste i ranije sa njim pecali, došlo je do
kontakta najlona sa predmetima u vodi koji mogu da ga oštete. Ako je površina
jako ljuspičasta i neravna, obavezno zamenite najlon, jer ta pojava mnogo
smanjuje maksimalnu nosivost najlona. Pecaroši koji redovno odlaze u ribolov
menjaju najlone i do dva puta godišnje, a podveze posle svake malo veće upecane
ribe.
Dva su načina vezivanja sistema ispod plovka. Prvi, za
manje šarane je klasičan klizni plovak, sa olovom na dnu i predvezom dugim oko
30 cm, nameštenim ispod olova kako bi mamac ležao na dnu. Ukoliko se peca
krupniji šaran, ovaj sistem nije dobar jer osnovni najlon od plovka do olova
stoji vertikalno i šaran će ga primetiti. Bolje je postaviti vagler plovak, a
olovo spustiti na veću dubinu od dubine vode u kojoj pecamo. Predvez i dalje
stoji ispod olova. Nakon zabacivanja, zategnemo blago najlon, što će dovesti do
stvaranja padajuće putanje najlona, direktno od vrha štapa do olova. Plovak će
nesmetano kliznuti na potrebno mesto na najlonu. Ovako će prostor iznad mamca i
olova ostati cist i šaran neće zazirati od najlona.
Neki delovi ovog teksta poticu iz knjige "Tajne
ribolova".